Piše: Miloš Lalatović
Jedan od učesnika hvatanja Isusa je sluga prvosveštenički Malho. Sporedna ličnost u stradalnim Jevanđeljima, čije se ime ipak pominje. Apostol Petar je Malhu, kada su došli da uhvate Isusa otkinuo uho. No, Isus ga je iscijelio. Pri tom rekavši Petru“ko se mača lati, od mača će da i postrada“. . Zašto je ova ličnost bitna?Možda zato da bi Isus pokazao nekoliko činjenica. Da je čovekoljubiv, da je svemoćan, da bi mogao kad bi htio pobiti sve one, koji su došli da ga uhvate, ali im se On dobrovoljno predaje. Takođe, ovim Isus pokazuje slobodu čovjeka, pa čak i kada ta sloboda ustaje na samog Boga. Isus se kao bezazleno Jagnje pušta ljudskoj porobljenoj ljudskoj , , slobodi“. Porobljenoj grijehom, zavišću, demonskim podstrekavanjem. Ali, On i dalje ne mrzi čovjeka, nego ga pušta da izvrši svoju zlu volju.
Iako će, zbog te volje mnogo propatiti, kao niko nikad. Ovim činom Isus nam na svom primjeru pokazuje, kako i mi treba da se ponašamo prema ličnim neprijateljima. Nije poznato tačno, šta se desilo sa Malhom. . Moguće da ga je Božije čovjekoljublje taklo u srce, i da je povjerovao u Isusa. . A, možda i nije. .
Miloš Lalatović: Rumunija, zemlja duhovnosti, stradanja i ljepote
Iscijeljem uha Malhu, Isus, kao da je htio da pokaže moć vaskrsenja i regeneracije, koju Bog posjeduje. Možda je ovo bila neka vrsta utjehe za Njegove učenike, da bi učvrstio vjeru u njih. Još je zanimljivo, da se radi baš o uhu. Ne o nekom drugom dijelu tijela. Ovim se na neki način nagovještava da će se čuti o Isusovom Vaskrsenju, i mnoge sluge ovozemaljskih velikaša, da će postati slobodne, ako ne u materijalnom, ono u duhovnom smislu. Jedan od razloga pominjanja Malha je istorijski momenat. Jasno kazivanje da je postojao čak i manje ugledan čovjek, koji je učestovao u hvatanju Isusa. . Na kraju, Isus pokazuje apostolu Petru, kao i svim ostalim budućim hrišćanima, da propovijed Jevanđelja treba da bude blaga, snishodljiva, da se ne širi mačem, nego ljubavlju.
Ljubav je na Krstu, na kraju pobijedila, iako se čitavo vrijeme činila nemoćnom. “Sila Božija se u nemoći pokazuje“. . .
