Piše: Kris Hedžis
Odluka Visokog suda u Londonu da Džulijanu Asanžu dozvoli pravo na žalbu na nalog za njegovo izručenje u Sjedinjene Države mogla bi se se pokazati kao Pirova pobjeda.
To ne znači da će Džulijan izbjeći izručenje. To ne znači da je sud presudio, kako bi trebalo, da je on novinar čiji je jedini „zločin“ bio pružanje dokaza o ratnim zločinima i lažima vlade SAD vlastitim građanima. To ne znači da će biti oslobođen iz visokoobezbjeđenog zatvora HMS Belmarsh, u kojem je, kako je izjavio Nils Melcer, specijalni izvještač UN-a za torture, prolazio kroz „usporenu egzekuciju.“
To ne znači da je novinarstvo išta manje ugroženo. Urednici i izdavači pet međunarodnih medijskih kuća — The New York Times, The Guardian, Le Monde, El Pais i DER SPIEGEL — koji su objavili priče zasnovane na dokumentima objavljenim od strane WikiLeaks-a, pozvali su da se optužbe SAD-a odbace i da se Džulijan oslobodi.
Nijedan od ovih medijskih izvršilaca nije optužen za špijunažu. To ne umanjuje smiješni potez vlade SAD-a da izruči australijskog državljanina čije izdavaštvo nije registrovano u SAD-u i optuži ga po Zakonu o špijunaži. To je nastavak duge Dikensove farse koja ismijava najosnovnije pojmove pravnog postupka.
Ova presuda je zasnovana na tome da vlada SAD-a nije ponudila dovoljno garancija da će Džulijanu biti pružena zaštita Prvog amandmana koja se pruža američkim državljanima, u slučaju da bi mu se sudilo. Proces žalbe je još jedna pravna prepreka u progonu novinara koji ne samo da bi trebalo da bude slobodan, već i slavljen i poštovan kao najhrabriji među nama.
Da. On može podnijeti žalbu. Ali to znači još jednu godinu, možda i više, u strogim zatvorskim uslovima dok njegovo fizičko i psihološko zdravlje propada. Proveo je više od pet godina u Belmaršu bez podizanja optužnice. Proveo je sedam godina u ambasadi Ekvadora jer su vlade Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske odbile da garantuju da neće biti izručen SAD-u, iako je pristao da se vrati u Švedsku da pomogne u preliminarnoj istrazi koja je na kraju obustavljena.
Sudski linč Asanža nikada nije bio u vezi sa pravdom. Mnoštvo pravnih nepravilnosti, uključujući snimanje njegovih sastanaka sa advokatima od strane španske sigurnosne firme UC Global u ambasadi u ime CIA-e, samo po sebi bi trebalo da dovede do odbacivanja slučaja jer uništava privilegiju između advokata i klijenta.
SAD su optužile Džulijana za 17 djela po Zakonu o špijunaži i jednu tačku zloupotrebe računara, zbog navodne zavere da preuzme i objavi informacije o nacionalnoj odbrani. Ako bude proglašen krivim po svim ovim optužbama, suočava se sa 175 godina zatvora u SAD-u.
Zahtjev za izručenje zasnovan je na objavi ratnih dnevnika iz Iraka i Avganistana od strane WikiLeaks-a 2010. godine — stotine hiljada povjerljivih dokumenata koje je na sajt pustila Čelsi Mening, tadašnji obaveštajni analitičar vojske, koji su razotkrili brojne ratne zločine SAD-a, uključujući video snimke ubijanja dvojice novinara Reuters-a i još 10 nenaoružanih civila u videu Collateral Murder, rutinsko mučenje iračkih zatvorenika, prikrivanje hiljada slučajeva ubijanja civila i ubijanje gotovo 700 civila koji bi se previše približili američkim kontrolnim punktovima.
U februaru su Džulijanovi advokati podneli devet različitih osnova za moguću žalbu.
Dvodnevno saslušanje u martu, kojem sam prisustvovao, bilo je Džulijanova poslednja šansa da zahtjeva žalbu na odluku o izručenju koju je 2022. godine donijela tadašnja britanska ministarka unutrašnjih poslova, Priti Patel, i na mnoge presude okružnog sudije Vanese Barajtser iz 2021. godine.
Dvoje sudija Visokog suda, Viktorija Šarp i sudija Džeremi Džonson, u martu su odbacili većinu osnova za Džulijanovu žalbu. Tu spadaju tvrdnje njegovih advokata da Ugovor o izručenju između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD zabranjuje izručenje za političke prekršaje; da je zahtjev za izručenje podnet radi gonjenja zbog njegovih političkih stavova; da bi izručenje predstavljalo retroaktivnu primjenu zakona — jer nije bilo predvidivo da će se zakon o špijunaži star stotinu godina koristiti protiv stranog izdavača; i da ne bi imao pravedno suđenje u Istočnom okrugu Virdžinije.
Sudije su takođe odbile da saslušaju nove dokaze da je CIA planirala da otme i ubije Džulijana, zaključivši — i izopačeno i netačno — da je CIA samo razmatrala te opcije jer su vjerovali da Džulijan planira da pobjegne u Rusiju.
Ali dvoje sudija su u ponedeljak utvrdili da je „sporno” da li će američki sud možda Džulijanu uskratiti zaštitu prema Prvom amandmanu, čime bi se narušila njegova prava na slobodu govora zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Sudije su u martu zatražile od SAD da dostavi pisane garancije da će Džulijan biti zaštićen prema Prvom amandmanu i da će biti izuzet od smrtne kazne.
SAD su uvjerile sud da Džulijan neće biti podvrgnut smrtnoj kazni, što su Džulijanovi advokati na kraju prihvatili. Ali Ministarstvo pravde nije moglo da obezbjedi garanciju da će Džulijan moći da iznese odbranu prema Prvom amandmanu na američkom sudu. Takvu odluku donosi federalni sud u SAD, objasnili su njihovi advokati.
Pomoćnik američkog tužioca Gordon Kromberg, koji vodi slučaj protiv Džulijana, tvrdio je da samo američki državljani imaju zagarantovana prava prema Prvom amandmanu na američkim sudovima. Kromberg je izjavio da ono što je Džulijan objavio „nije u javnom interesu” i da SAD ne traže njegovo izručenje iz političkih razloga.
Sloboda govora je ključno pitanje. Ako Džulijanu bude priznato pravo prema Prvom amandmanu na američkom sudu, biće veoma teško za SAD da izgrade krivični slučaj protiv njega, jer su i druge novinske kuće, uključujući The New York Times i The Guardian, objavile materijal koji je on objavio.
Zahtjev za izručenje zasnovan je na tvrdnji da Džulijan nije novinar i da nije zaštićen Prvim amandmanom.
Džulijanovi advokati i oni koji zastupaju američku vladu imaju rok do 24. maja da podnesu nacrt naredbe, koja će odrediti kada će se žalba razmatrati.
Džulijan je počinio najveći greh prema imperiji — razotkrio ju je kao kriminalno preduzeće. Dokumentovao je njene laži, rutinsko kršenje ljudskih prava, bezobzirno ubijanje nevinih civila, raširenu korupciju i ratne zločine. Republikanac ili demokrata, konzervativac ili laburista, Tramp ili Bajden — nije bitno. Oni koji upravljaju imperijom koriste istu prljavu taktiku.
Objava povjerljivih dokumenata nije zločin u Sjedinjenim Državama, ali ako Džulijan bude izručen i osuđen, postaće zločin.
Džulijanovo fizičko i psihičko zdravlje je krhko. Njegovo fizičko i psihološko propadanje rezultiralo je manjim moždanim udarom, halucinacijama i depresijom. Uzima antidepresive i antipsihotik kvetiapin.
Opaženo je kako šeta po svojoj ćeliji dok ne kolabira, udara sebe u lice i udara glavom o zid. Proveo je nedelje u medicinskom krilu Belmarša, koje je prozvano „pakleno krilo.” Zatvorske vlasti su pronašle „pola žileta” skrivenog ispod njegovih čarapa. Više puta je zvao liniju za pomoć samouicama koju vode Samarićani jer je razmišljao o samoubistvu „stotinu puta dnevno.”
Ovi egzekutori u usporenom pokretu još uvek nisu završili svoj posao. Tusen L’Uvertjur, koji je vodio haitijski pokret za nezavisnost, jedinu uspješnu pobunu robova u istoriji, fizički je uništen na isti način. Francuzi su ga zatvorili u hladnu i skučenu zatvorsku ćeliju i ostavili da umre od iscrpljenosti, neuhranjenosti, apopleksije, upale pluća i vjerovatno tuberkuloze.
Produženje zatvora koje podrazumijeva usvajanje ove žalbe produžava, je poenta. Dvanaest godina koje je Džulijan proveo u zatvoru — sedam u ambasadi Ekvadora u Londonu i više od pet u visokoobezbjeđenom zatvoru Belmarš — prati nedostatak sunčeve svjetlosti i vježbanja, kao i neprestane prijetnje, pritisci, produžena izolacija, anksioznost i stalni stres. Cilj je da se uništi.
Moramo osloboditi Džulijana. Moramo ga držati dalje od ruku američke vlade. S obzirom na sve što je učinio za nas, dugujemo mu neprestanu borbu.
Ako nema slobode govora za Džulijana, neće biti slobode govora ni za nas.
Kris Hedžes je dobitnik Pulicerove nagrade i novinar koji je petnaest godina bio inostrani dopisnik za The New York Times, gdje je služio kao šef biroa za Bliski istok i šef biroa za Balkan za ovaj list. Prethodno je radio u inostranstvu za The Dallas Morning News, The Christian Science Monitor i NPR. On je voditelj emisije „The Chris Hedges Report.”
Izvor: Scheer Post
