Već tri i po sedmice izraelske snage drže sjevernu obalu Gaze pod opsadom. Izrael je gotovo potpuno blokirao ulaz humanitarne pomoći, zbog čega stotine hiljada ljudi koji tamo žive gladuju. Informacije koje stižu iz opkoljenog područja su ograničene, jer je Izrael od početka rata zabranio novinarima ulazak u Gazu.
Ipak, i na osnovu malog broja informacije koje su dospjele do javnosti, o ovoj opsadi se mogu reći dvije stvari. Prvo, broj civilnih žrtava od svakodnevnog bombardovanja gradova i izbjegličkih kampova na sjeveru Gaze – djece, žena, starijih i muškaraca nevinih od bilo kakvog zločina – je ogroman. Gaza je užas koji se ne može negirati. Međutim, Izraelci će pokušati da to urade.
Pored toga, medicinske i druge ustanove za pružanje pomoći su u velikoj mjeri kolabirale, kao i druge institucije. Stotine hiljada ljudi su sada u riziku od gladi ili već trpe strašnu glad. Izrael tvrdi da je upozorio stanovnike da moraju napustiti sjevernu Gazu i da čak i sada mogu da se presele južnije putem koji je odredila vojska. Tako se od stanovnika, od kojih su mnogi već dva ili tri puta ili više puta bili raseljavani bježeći od ratnog užasa, sada traži da se ponovo isele. Ipak, Izrael se uzdržao od davanja ikakve garancije da će raseljeni moći da se vrate nakon završetka rata.
Zbog toga nije iznenađujuće što su se pojavile ozbiljne sumnje da Izrael u sjevernoj Gazi zapravo vrši etničko čišćenje i da je ova operacija usmjerena na trajno iseljavanje Palestinaca iz tog područja. Ova sumnja se poklapa s principima „plana generala” koji zastupa general-major (u penziji) Giora Ajland – plana koji ministar odbrane Joav Galant negira da sprovodi – kao i sa zahtjevima jevrejskih suprematističkih partija u vladajućoj koaliciji koje otvoreno zagovaraju politiku masovnih protjerivanja i obnove jevrejskih naselja u sjevernoj Gazi.
Etničko čišćenje je i moralni i pravni zločin. Krivično pravo tretira masovna protjerivanja kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Strašno je što neki članovi vlade Benjamina Netanjahua žele da počine te zločine. Čim je rat počeo, počeli su pozivi na „brisanje Gaze sa lica zemlje” i na sprovođenje „druge Nakbe”. Ali mnogi Izraelci su te izjave shvatili olako, a pravosudni sistem, na čelu sa glavnim tužiocem Gali Baharav-Miarom, uzdržao se od preduzimanja mjera protiv ovog podsticanja na zločine.
Sada vidimo rezultate: Izrael klizi u etničko čišćenje; njegovi vojnici sprovode zločinačke politike mesijanske, Kahanističke desnice; a čak ni opozicija u centru i na centralnoj ljevici ne iskazuje protest. Ovaj konsenzus oko etničkog čišćenja je sraman, i svaki javni lider koji ne traži kraj faktičkom protjerivanju podržava ovaj zločin i postaje njegov saučesnik.
Ako se ovaj proces ne zaustavi odmah, stotine hiljada ljudi će postati izbjeglice, čitave zajednice će biti uništene, a moralna i pravna mrlja ovog zločina pratiće i progoniće svakog Izraelca.
Gornji tekst je uvodni urednički članak lista Haarec, objavljen u hebrejskoj i engleskoj verziji novina u Izraelu 29. 10. 2024.
Izvor: Haaretz
