Piše: Uzaj Bulut
Prevod: Žurnal
Teroristi koje podržava Turska, a povezani su sa Al Kaidom, haraju Sirijom od 27. novembra. U okviru te ofanzive, džihadistički teroristi pod nazivom Hajat Tahrir al-Šam (HTS) zauzeli su Alepo za manje od tri dana. Potom su pali gradovi Hama i Homs. Osmog decembra, više od 50 godina vlasti porodice Asad u Siriji se urušava, dok su džihadističke snage preuzele kontrolu nad Damaskom, a predsjednik Bašar al-Asad pobjegao u Rusiju.
Snage HTS-a su ranije bile poznate kao Džebhat an-Nusra, lokalna filijala Al Kaide u Siriji. Godinama je rukovodstvo HTS-a činila grupa sirijskih i međunarodnih islamista koji su bili povezani sa Islamskom državom (ISIS) i Al Kaidom. Američki Stejt department je 2018. godine dodao HTS na postojeću listu Džebhat an-Nusre kao stranu terorističku organizaciju. HTS je posvećen uspostavljanju islamske države širom Sirije. Prema izvještajima, sarađuju sa turskom vojskom i grupama koje podržava Turska u Siriji. HTS takođe dobija podršku na sjevernom frontu od strane Sirijske nacionalne armije (SNA), koalicije islamskih militanata koje Turska finansira, naoružava i obučava.
Kako su islamski teroristi brzo zauzimali teritorije u Siriji, mnoge porodice pravoslavnih hrišćana počele su tražiti utočište u području koje je ranije bilo pod kontrolom vlade, u „Dolini hrišćana“ (Vadi al-Nasara). Međutim, prema izvještajima, HTS džihadisti su upozorili one koji žive u Dolini da „ne smiju stajati na stranu Asadovog režima.“ Od preuzimanja Sirije od strane džihadista, izvještaji o diskriminaciji i nasilju prema hrišćanima se povećavaju širom zemlje.
Dvoje grčkih hrišćana—Samaan Satme i Helena Hašuf—iz sela al-Džamaslije u Dolini brutalno je ubijeno u njihovom domu 13. decembra. Samaanu je odrubljena glava, a Helena je ubijena iz vatrenog oružja.
Hrišćanski sveštenik iz Homsa izvijestio je da je grupa muslimana tamo napala hrišćanske poljoprivrednike u jednom hrišćanskom selu. Hrišćani su bili ismijavani i prebijeni jer su „kafiri“ (nevjernici).
Postoje i tvrdnje da je grčki pravoslavni mitropolit Jefrem iz Alepa primio prijetnje odsijecanjem glave. U međuvremenu, na društvenim mrežama pojavili su se video snimci frakcija HTS-a koji skrnave pravoslavnu crkvu Aja Sofija u ruralnom dijelu provincije Hama. Trenutno u Siriji živi otprilike pola miliona hrišćana; većina njih pripada pravoslavnim i grkokatoličkim zajednicama. Ovo je trenutak života i smrti za njih.
U tako nestabilnoj situaciji, aktivisti levaitnskih Grka nastoje podići svijest i lobirati u korist svoje braće u Siriji. Jedna od takvih grupa je nalog Greco-Levantines Worldwide (@GrecoLevantines) na platformi X (ranije Tviter), čiji su administratori Levantinski Grci. Tu dijele informacije o eskalaciji džihada u Siriji i protiv grčkih hrišćana koji tamo žive.
Eijad Herera, portparol Antiohijske grčke organizacije (AGO), odgovorio je na neka pitanja za The European Conservative u ime X naloga Greco-Levantines Worldwide.
Možete li nam reći nešto o vašem X nalogu?
Mi smo grupa posvećenih volontera, još uvijek neformalno organizovanih, koji se zalažu za našu zajednicu i služe joj. Naša strast prema nasljeđu levaitnskih Grka motiviše nas da dijelimo korisne informacije i angažujemo se sa našim pratiocima na X platformi. Vjerujemo da je rješavanje jedinstvenih izazova sa kojima se naša zajednica suočava od ključnog značaja, naročito u trenutnoj klimi.
Istorijski gledano, termin „Rum“ [Grci istočnog Rimskog carstva] povezuje se sa Vizantijskim carstvom, koje je često prikazivano kao arhineprijatelj islama. Ovaj istorijski kontekst doveo je do osjetljivosti u raspravama o našem nasljeđu. Zbog toga, dok druge grupe u Siriji (uključujući različite hrišćanske denominacije) mogu otvoreno slaviti i raspravljati o svojoj istoriji, mi se suočavamo sa preprekama kada pokušamo učiniti isto. Naša obaveza je da prevaziđemo ove izazove podsticanjem razumijevanja i cijenjenja bogate kulturne raznolikosti levaitnskih Grka.
Kroz našu platformu, želimo da osvijetlimo istoriju, tradiciju i doprinose naše zajednice, kako bismo osigurali da se naš narativ očuva i poštuje, jednako kao i narativi drugih grupa u regionu.
Sirija se često smatra arapskom zemljom u međunarodnoj zajednici. Ipak, ona ima dugu predarapsku i grčku istoriju. Koji je značaj Sirije u grčkoj istoriji i civilizaciji?
Sirija zauzima značajno mjesto u grčkoj istoriji, još od osvajanja Aleksandra Velikog u 4. vijeku prije nove ere. Nakon Aleksandrovih pohoda, Sirija je postala stub helenističkog svijeta, sa gradovima poput Antiohije i Apameje koji su služili kao kulturni i administrativni centri grčke civilizacije. Ovi gradovi su procvjetali kao središta trgovine, umjetnosti i intelektualne razmjene, spajajući grčke i lokalne tradicije. Tokom vizantijskog perioda, Sirija je nastavila da bude vitalan dio grčkog kulturnog i vjerskog života, pri čemu je Antiohija bila jedan od najznačajnijih patrijarhata. Do danas, Rum pravoslavna crkva u Siriji čuva ovo nasljeđe, povezujući modernu Siriju sa njenom drevnom grčkom prošlošću.
Ko su levaitnski Grci?
Levaitnski Grci, ili Rum (arapski govoreći grčki hrišćani), potomci su helenizovanih zajednica koje žive na istočnoj obali Mediterana više od dva milenijuma. Oni danas nastanjuju Siriju, Liban, Palestinu, Jordan, Egipat i Izrael. Ove zajednice vuku korijene iz helenističkog i vizantijskog perioda i očuvale su svoj grčki kulturni i vjerski identitet uprkos vijekovima političkih i društvenih potresa. Uključuju i pravoslavne hrišćane (pod patrijarhatima Antiohije, Jerusalima i Aleksandrije) i melkitske grčke katolike, koji dijele sličnu liturgijsku praksu, ali su u zajednici sa Rimokatoličkom crkvom. Iako danas govore arapski, njihovo nasljeđe i liturgijske tradicije duboko su ukorijenjene u njihovim grčkim porijeklima.
Zašto mnogi levaitnski Grci danas govore arapski?
Arabizacija Levanta započela je nakon muslimanskih osvajanja u 7. vijeku. Arapski jezik je postepeno zamijenio grčki kao administrativni i kulturni jezik regiona. Sistematske politike su podsticale arabizaciju, a usvajanje arapskog postalo je neophodno za društvenu i ekonomsku integraciju. Vremenom su domicilni jezici poput grčkog potisnuti, iako je Rum pravoslavna crkva očuvala grčki u svojoj liturgiji. Danas većina levaitnskih Grka govori arapski, ali zadržava elemente svog grčkog nasljeđa u vjerskim praksama i kulturnom identitetu.
Džefri D. Saks: SAD i Izrael su uništili Siriju i to nazvali mirom
Od početka građanskog rata u Siriji 2011. godine, kakva su kršenja ljudskih prava Grci i drugi hrišćani pretrpjeli od strane ISIS-a, Al-Kaide i drugih islamskih terorista?
Grčki pravoslavni hrišćani i druge manjine bili su izloženi teškim progonima od strane ISIS-a, Al-Kaide i drugih ekstremističkih grupa. Ova kršenja obuhvataju ubistva, otmice, prisilna prevjeravanja i uništavanje drevnih crkava i manastira. Cijele hrišćanske zajednice, poput onih u Maaluli—jednom od rijetkih mjesta gdje se i dalje govori aramejski—bile su napadnute i raseljene. Ekstremističke grupe su sistematski ciljale hrišćane s namjerom da izbrišu njihovo istorijsko prisustvo u regionu.
Kakvo je bilo stanje hrišćana pod Asadovom vlašću?
Asadov režim je pružao relativnu stabilnost hrišćanima u poređenju sa područjima koja su kontrolisale ekstremističke grupe. Ipak, ta stabilnost je imala svoju cijenu. Dok su hrišćani bili bezbjedniji od nasilja pod Asadom, suočavali su se sa sistemskom diskriminacijom i ograničenom političkom zastupljenošću. Režim je često koristio njihov strah od islamskog ekstremizma da bi osigurao njihovu lojalnost, istovremeno održavajući čvrstu kontrolu nad njihovim zajednicama. Kao Grci, suočavali su se sa dodatnim izazovima u očuvanju svog identiteta u vladi koja je davala prioritet arapskom nacionalizmu.
Turska je od 2011. godine izvela nekoliko vojnih kampanja protiv Sirije. Trenutno, Turska koristi džihadističke teroriste povezane sa Al-Kaidom da bi osvojila sirijsku teritoriju. Zašto Turska ponovo napada Siriju?
Turske vojne kampanje u Siriji odražavaju njene strateške ambicije da proširi svoj uticaj, suzbije kurdsku autonomiju i kontroliše ključne regione na sjeveru Sirije. Korišćenjem džihadističkih grupa povezanih sa Al-Kaidom kao posrednika, Turska nastoji da destabilizuje region i stvori tampon-zonu duž svoje južne granice. Ove invazije često raseljavaju manjine, uključujući hrišćane, kao dio šireg turskog cilja da preoblikuje demografiju sjeverne Sirije u skladu sa svojim interesima.
Kako su Alep, Hama i Homs pali u ruke džihadističkih terorista, vaš X nalog je izvijestio da su mnogi hrišćani bježali za svoj život. Koje su njihove najhitnije potrebe sada? Šta bi civilizovani svijet trebalo da uradi da im pomogne?
Kako su džihadističke snage zauzele ključne oblasti, mnogi hrišćani su izbjegli u relativno bezbjednija područja kao što su Dolina hrišćana i Latakija, ili čak u susjedne zemlje poput Libana. Njihove najhitnije potrebe uključuju sklonište, hranu, medicinsku njegu i međunarodnu zaštitu. Međunarodna zajednica mora pružiti hitnu humanitarnu pomoć i raditi na osiguranju bezbjednog povratka raseljenih hrišćana u njihove domove. Diplomatski pritisak treba izvršiti na sve strane u Siriji kako bi se zaštitili hrišćani i druge vjerske i etničke manjine.
Kako džihadističke snage HTS-a i kurdske SDF (Sirijske demokratske snage) napreduju u Siriji, a sa padom Asadove vlade, izgleda da će 2025. godine postojati nova Sirija. Koja politička prava su potrebna Grcima i drugim hrišćanima u Siriji?
U postratnoj Siriji, hrišćanima i drugim manjinama moraju biti zagarantovana puna politička i građanska prava. Ovo može uključivati federalizam ili regionalnu autonomiju kako bi se zaštitio njihov kulturni i vjerski identitet. Institucionalna ravnopravnost, sloboda vjeroispovijesti i adekvatna politička zastupljenost su od suštinskog značaja. Hrišćani moraju imati priliku da ravnopravno učestvuju u upravljanju Sirijom, kako bi se osiguralo da se njihov istorijski i kulturni doprinos poštuje.
Šta bi izvršna vlast EU i administracija SAD-a trebalo da urade kako bi pomogli hrišćanima u Siriji?
EU i SAD moraju dati prioritet zaštiti vjerskih i etničkih manjina u Siriji. To uključuje pružanje humanitarne pomoći, uvođenje sankcija protiv grupa koje čine kršenja ljudskih prava i osiguravanje uključivanja manjina u bilo koje političko rješenje. Takođe bi trebalo podržati lokalne upravljačke strukture koje promovišu pluralizam i finansirati inicijative za obnovu hrišćanskih zajednica i kulturnih lokaliteta. Advokacija na međunarodnim forumima je od suštinskog značaja kako bi se osiguralo da manjine poput levaitnskih Grka ne budu zanemarene u budućnosti Sirije.
Izvor: The European Conservative