Piše: Redakcija
Višestruki prestupnik, potonji ubica, Alija Balijagić, izašavši iz zatvora, a sve u nekakvoj ruralnoj sredini, nabavlja dvije puške. Prije likvidacije brata i sestre Madžgalj, viđen i prijavljivan kako tako naoružan šetka po selu. Izostaje pravovremena i adekvatna reakcija policije. Dolazi i do zločina. Zločinac se uspješno skriva skoro mjesec dana. Biva uhapšen na kraju, ne zaslugama policije, već jednog srećnog slučaja: lovac ga prijavio, snijeg ga odao. U finišu sage ispostavlja se da je Alija dobavio i treću pušku.
Svoj neuspjeh policija je opravdala time što ubica dobro poznaje teren, a da je teren nepristupačan itd. i tome slično. Pa da je posrijedi neka džungla, hajde čovjek kaže da to ima smisla. Imati na raspolaganju stotine policajaca, asistenciju vojske, obučene pse tragače, dronove i ostalu savremenu tehniku, a onda svoju nesposobnost pravdati najplićim izgovorima!?
I tome nema kraja, jer će se činovnici policije oglasiti u svjetlu „vanserijske forenzike“, tumačeći fotografiju uhapšenog ubice, koja, kako vele ti stručnjaci, odaje utisak higijenski sređenog, podbrijanog, i dobro uhranjenog čovjeka. To bi trebalo da podstiče sumnju kako je imao pomagače, jatake.
Ovo bi bila neka rekapitulacija, rezime srećnog sticaja okolnosti da se uhapsi Alija Balijagić. Ostaje, međutim, pitanje kako to naše bezbjednosne snage funkcionišu iza ogledala. Zdrava logika nalaže da je čitav slučaj samo ogolio visok stepen nesposobnosti policijskih snaga, ili rukovodećih kadrova. Skloni teoriji zavjere mogli bi ići i dalje razvijanjem sumnje da se operacija hapšenja zlotvora iz nekih razloga svjesno i planski sabotirala.
U minulim danima desio se još jedan zastrašujući slučaj likvidacije, tj. obračuna klanova, a desio se usred bijelog dan, nasred najprometnije raskrsnice u Crnoj Gori. Opet, samim srećnim slučajem nije nastradalo neko nevino lice.
Alija je iza rešetaka, vinovnici obračuna na kružnom toku, identifikovani, neki i uhapšeni. No, ostaje nejasnoća šta se skriva iza ogledala. Ostaje pitanje kako je Alija nakon puštanja iz zatvora uopšte mogao doći u posjed oružanog arsenala. Njegov profil iz perspektive ozbiljne forenzike morao bi biti označen kao „opasan“, te, stoga, i trajno nadgledan.
