Piše: Aleksandar Živković
Naš, čevski serdar štampane riječi, Manojlo Manjo Vukotić, podario je jednu knjigu koja se u dahu čita, „Vladika sa Lovćena“ (2024).
Ako bismo željeli da odredimo žanr knjige mogli bismo da kažemo da je to dokumentarna reportaža, ispunjena bitnim podacima i citatima, vrsno odabranim, a katunski štedljivo navedenim, tako da savremeni čitalac može lako da pojmi Njegoševa uspinjanja na Crkvine, Jezerski vrh Lovćena.
Vladika i Lovćen su dva glavna junaka ove knjige, dva svetionika slobode, koji se spajaju u zublju koja tek ima da se rasplamsa.
Na Njegoševim ramenima stoji Lovćen, kaže serdar Manjo i skloni smo da mu povjerujemo. Ko hoće kompetentno da zbori o Njegošu i Lovćenu, eto mu prilike da se lako i pouzdano informiše.
Zato je ova knjiga dar, dar prije svega Manja Vukotića, svakoj Katunskoj kući. On se poziva na zapažanja da je Njegoš po karakteru najprije Katunjanin.
A znamo kako je Sveti Katunjanin Petar Prvi pisao: „Katunjani činite što znate, ama ne znate što činite.“
„Vladika sa Lovćena“ knjiga je koju najtoplije preporučujem u ove dane Njegoševe. Da jednom znamo što (da) činimo.