Piše: Nikanor Para
Izmišljen čovek
živi u izmišljenoj kući,
okruženoj izmišljenim drvećem
na obali izmišljene reke.
Sa izmišljenih zidova
vise stare izmišljene slike
nepopravljive izmišljene pukotine
koje predstavljaju izmišljene događaje
koji su se dogodili u izmišljenim svetovima
na izmišljenim mestima, u izmišljenim vremenima.
Svakog izmišljenog popodneva
penje se izmišljenim stepeništem
i izlazi na izmišljeni balkon
da posmatra izmišljen pejzaž
koji se sastoji iz izmišljene doline
okružene izmišljenim brdima
Izmišljene senke
dolaze izmišljenim putem
pevajući izmišljene pesme
izmišljenom umirućem suncu.
I u noći izmišljenog meseca
sanja izmišljenu ženu
koja mu je pružila svoju izmišljenu ljubav
ponovo oseća taj isti bol
to isto izmišljeno zadovoljsto zadovoljstvo
i ponovo kuca
srce izmišljenog čoveka.
