Ako ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić ispuni obećanja o povećanju plata, data u dva navrata ove sedmice, slobodno može razmišljati o osnivanju stranke i narednim izborima.

Njegova najava da će se smanjenjem opterećenja na platu i ukidanjem obaveze plaćanja zdravstvenog osiguranja, što će preuzeti država, stvoriti uslovi da u dogledno vrijeme najniža plata u Crnoj Gori bude 450 eura, a prosječna zarada u državi do kraja naredne godine stigne do cifre od 700 eura, prenula je i obradovala hiljade ljudi.
Kažem prvo prenula. To je više reakcija u smislu može li to biti, navikli su ljudi ovdje na razna obećanja i ne trče da se raduju.
Ipak, ovaj mladić je napolju završio ozbiljne škole i zaradio fine pare, a tamo se one ne zarađuju na mufte kao ovdje u burazerskoj ekonomiji, i nije od njega očekivati neozbiljnost i neodgovornost u obećanjima.
Ako to bude tako i najniža plata bude 450 eura, glavni čuvar državne kase dobiće potpunu naklonost hiljada naših građana koji sada tu platu samo mogu da sanjaju. Samo u javnom sektoru postoji stotine ljudi sa platom znatno manjom od ove koju najavljuje Spajić. Razni kancelarijski niži službenici, arhivari, portiri, kuriri, ovezbjeđenje, pisari… svi oni u sms poruci koju dobiju od banke prvog u mjesecu dobiju cifru znatno, nerijetko i za trećinu, manju od ove koja se pominje.
Nije nikakvo socijalno patetisanje, bio sam u jednoj državnoj instituciji i vidio reakciju ljudi koji sada primaju nepunih 300 eura. I u toj reakciji nema ništa ružno.

U situaciji borbe sa pošašću zvanom kovid još bolji, regularni efekat izaziva priča o povećanju plata radnicima u zdravstvenom sektoru.
Informacija da će plata ljekaru opšte prakse nakon skorog povećanja od 30 odsto, sa sadašnjih 622 eura otići na 809, specijalisti sa 755 na 981 i subspecijalisti sa 823 na 1070 eura – i tome treba dodati prekovremeni i noćni rad, dežurstva… dakle te cifre jasno govore o velikim pomacima. To nije politika, nego povećanje plata.
Živjeli smo tri decenije u sistemu gdje se olako, kafanski obećavaju desetine hiljada radnih mjesta, fabrike razne – čak i ukrajinske čokolade na Cetinju i svakakav napredak i od toga nikada nije bilo ništa.
Zato sad ljudima ove najave, ja ne bih rekao obećanja, ministra Spajića o povećanju plata u javnom sektoru od prvog januara za 17,5 i još dodatnih 12,5 – ukupno 30 odsto, zbog prethodnog lošeg iskustva zvuče nerealno. Ipak kraj godine će relativno brzo i sve ćemo znati.
Ako se dogodi ovo što je najavio, Spajić slobodno može osnovati partiju, samo na nekoj boljoj priči od ovih koje imamo. Možda ga i ja zaokružim, ne zato što sam u ovim kvotama. Podržao bih ga jer bi time učinio mirnijim i podnošljivijim život i mojim najbližim rođacima, kolegama i prijateljima.
Ako tebe, Spajiću, kao uspješnog ekonomistu uopšte zanima stranačka priča i politika.
Petar Ivanović
