Matija Ban: Susreti sa Njegošem (1848 – 1851), priredio za štampu i napisao pogovor, zabilješku o piščevom životu i komentare: Goran Maksimović; Štampar Makarije (Beograd) – Obodsko slovo (Podgorica), 2023.
Sasvim je u pravu priređivač Goran Maksimović kada tvrdi da je „malo tako važnih a skrajnutih memoarskih tekstova u srpskoj književnosti, kao što su zapisi Matije Bana (1818-1903) u kojima su prikazana četiri njegova diplomatska susreta sa Petrom II Petrovićem Njegošem na Cetinju u razdoblju između 1848. i 1851. godine.“
Dodajmo, najpoznatiji je citat Njegošev iz ovih spisa: „ Ja bih tada u moju Pećku patrijaršiju, a knjaz srpski u Prizren. Meni duhovna, a njemu svjetovna vlast nad narodom slobodnim i usrećenim.“
U obimom nevelikom delu, Matija Ban prenosi, osim diplomatskih, i dragocene književne razgovore sa Vladikom.Tako o Gorskom vijencu, Njegoš kaže:
„/…/ moj najbolji sastav mislim da će biti Gorski vijenac./…/ on će se dopasti mojim Crnogorcima , i zato što sam u njemu iznio i njihove običaje, njihov način mišljenja i govora, njihov karakter; te se vide u njemu kao u ogledalu; ali se neće dopasti obrazovanom svijetu,koji će mi zamjeriti da ono nije prava drama, da vladika Danilo, koji je glavna osoba, uvijek mudrija a skoro ništa ne radi, pa ipak djelo koje smišlja ispada mu srećno više nekim slučajem nego njegovim naporom. Ja sam opažam te mane, i mada rado ne popravljam što sam jednom napisao, naumio sam da ih ispravim pri drugom izdanju.“
Matija Ban odgovara od te namere Vladiku, koji će nakon Šćepana Malog, takođe svestan njegovih dramaturških nedostataka, ipak zaključiti:
„Što god je od čovjeka ne može savršeno biti. Što napisah, napisah; neću više u to ni bocnuti perom.“
Prvorazredna činjenica naše književne istorije jeste da je Njegoš bio svestan svih primedbi koje su mu kasniji kritičari pripisivali.
Ne samo zbog toga, pojavljivanje Banovih Susreta sa Njegošem predstavlja jedan od najlepših događaja ovogodišnjeg Sajma knjiga.
Aleksandar Živković
