Ne bilo, dakle, primjenjeno ali neka bude svima na znanje: ne govorimo ovdje o učincima i efektima diktatorskih režima, nego o njihovim tako jasnim i predvidivim sličnostima priroda. Tako da, ne mora svak da bude ratni zločinac i da izazove veliki rat sa žrtvama, da bismo mu utvrdili dijagnozu suludog diktatora koji ne zna za mjere razuma i logike. A koji bi, da mu može biti, napravio barikadu na magistralnom putu koja se ne pomjera po cijenu krvi, ili bi, sticajem okolnosti, bez problema pozvao narod „u šumu“. I sve to zarad očuvanja sopstvene vlasti i privilegija.
E takav je „firer“ g. Milo Đukanović. Čovjek koji ne preza od sukoba i teških zavada, a sve pod firmom očuvanja nacionalnog identiteta i samobitnosti. Pa još ako tome dodamo da on taj nacionalizam brani iz pozicije partije „socijalista“ – eto ti i druge analogije prema firerovskom nacional-socijalizmu, i uopšte prema tom frankenštajnovskom krpljenju ideologija.
Pored ove društvene konfliktnosti, i ovih ideoloških lutanja, Đukanović ovih dana demonstrira i još neke sličnosti za poznatim diktatorima – od kojih zastaje dah. Ko je gledao filmsko ostvarenje o posljednjim danima jednog političkog monstruma, sjetiće se dvije upečatljive scene: prve, kada u nedostatku pravih vojnika ovaj angažuje djecu, i druge kada u situaciji opšte propasti doziva u pomoć armije i brigade kojih odavno nema. A niko u najbližoj okolini ne smije da mu kaže pravu istinu.
E baš tako, a ne bilo primjenjeno, Đukanović ovih dana šalje u boj anonimne DPS omladince, da piskaraju beskrajno dosadne i prazne tekstove u njegovu odbranu. Od Antene, preko CDM pa do „grada Spuža“, smiješni lanac netalentovanih Đukanovićevih apologeta se pruža. Dakako, uzalud.
A nepostojeće armade su, pogađate, rezervoari i džepovi glasača koji su do sada „pametno“ čuvani, a koji će se aktivirati 02.aprila u brojkama „ne manjim“ od 40.000 ! A njih nema ni u brojkama niti u bajkama. I jedno i drugo su karakteristični i naučno prepoznati samrtni refleksi jedne umiruće diktatorske vlasti, koja ne umije da ode dostojansveno, ali koju ćemo mi, na dostojanstven način ispratiti.
Milija Todorović
