(Povodom kandidature “Čovjeka od jedne knige” za predsjednika države)
I onima koji po prvi put čuju za ovu latinsku sentenciju lako će se otkriti kako njeno opšte značenje tako i njena primjena u crnogorskom slučaju. Višestruko je opasan čovjek koji čita samo jednu knjigu, iz koje crpi sva svoja saznanja i načine djelovanja. Drugim riječima višestruko je opasan poluobrazovan, neprosvećen, samoživ i nadobudan čovjek. Višestruko je opasan čovjek ničim obuzdan u iskazivanju svojih oholosti, svoje arogancije, razmetljivosti, razuzdanosti, bezdušnosti, samouvjerenosti koje prozilaze iz jedne jedine knjige.
Crna Gora je temeljno opisana u dvije knjige. Jedna knjiga je u svom prvom izdanju iz 1948. godine nosila ime „Komunistička partija Crne Gore“ da bi ga u drugom izdanju iz 1954. godine promijenila u “Savez komunista Crne Gore”. Ona druga knjiga pojavljivala se u raznim izdanjima i sadržajima tokom dugog vremenskog perioda pod istim, nepromijenjenim naslovom „Istorija Crne Gore“. Dolaskom Đukanovića i njegove partije na vlast dvije pomenute knjige su objedinjene u jednu knjigu.
Crnogorskom društvu je tutnuta u ruke knjiga u kojoj se DPS kao naslednica Saveza komunista Crne Gore poistovjećuje sa istorijskim bićem države Crne Gore a predsjednik Đukanović kao čovjek od jedne knjige sa svojim istorijskim prethodnicima. Dvije su knjige pritisnute, spojene i uvezane u jednu knjigu. U njoj je istorija Crne Gore prilagođena partijskom đelovanju DPS-a. Prostije rečeno dobili smo knjigu u kojoj je država postala podlistak partije. Dobili smo primusa koji na državu gleda kao na poniznu sluškinju svoje partije. Skoro polovina stanovništva Crne Gore pristala je da čita i citira tu jednu jedinu knjigu.
Glavne uloge u toj knjizi imaju branitelji Crne Gore i napadači na Crnu Goru. Branitelji Crne Gore su DPS-ovci. Neprijatelji Crne Gore su svi koji se ne slažu ili ne povlađauju DPS-ovcima. Nekada se govorilo da su komunisti ljudi izuzetnog kova. Po istom principu iz istog izvora stigla je priča da nam je i država izuzetnog kova. U Crnoj Gori, državi izuzetnog kova, nosioci patriotizma mogu biti samo ljudi koji čitaju isključivo jednu jedinu knjigu. Stara latinska poslovica Cave ab homine unius libri (Čuvaj se čovjeka koji čita samo jednu knjigu) upozoravala je u davno doba pripadnike civilizovanog i prosvećenog društva na opasnosti koje dolaze od ograničenosti, od jednoumlja, od fanatizma, od agresivnog neznanja, od surovog pragmatizma, od zaslijepljenosti jednom knjigom.
Primjera radi, za knjigu koja faktografski opisuje naše najstarije arheološko nalazište Crvena Stijena datirano iz bronzanog doba doskora je bio zadužen opštinski odbor Nikšićkog DPS-a. Razlog je što se navedeni lokalitet nalazi na teritoriji Nikšićke opštine koja je do prije dvije godine bila bastion DPS-a. Među čitaocima jedne knjige sada je snažno izražena bojazan da će se sa promjenom vlasti u Nikšiću ostaci naših dalekih pra-pra-predaka iz bronzanog doba predati u nadležnost nekoj drugoj državi. Ljudi koji čitaju jednu jedinu knjigu tu prijetnju umjesto kao pošalicu doživljavaju kao ozbiljan problem.
Čitaoci jedne knjige spremni su da se vrate u bronzano doba (slično vraćanju na 1918.godinu) kako bi iskazali svoj patriotizam i zajedno sa svojim pra-pra-predcima odbranili identitetske vrednosti arheološkog nalazišta Crvena stijena. Prevejani vlastodršci koji su državu ćušnuli u partiju zavapili su da nam je zbog promjene vlasti u Nikšiću ugrožen identitet iz bronzanog doba. Ljudi koji čitaju jednu jedinu knjigu odazvaće se pozivu DPS-a da brane identitet uspostavljen prije 4000 godina.
Zaslijepljenost jednom knjigom dijeli nas na prosvećene i neprosvećene ljude. Vlast ove prve naziva izdajnicima a ove druge patriotama. Neprosvećenost je išla dotle da je ne mali broj idolopoklonika predsjednika partije i države na prelasku iz drugog u treći milenijum, uoči NATO bombardovanja, pretpostavljao da je Milenijum (period od hiljadu godina) dobio ime po šefu njihove partije. Politika DPS-a koja je gajila i favorizovala političku zatucanost i samozaljubljenost učinila je da se čak i zbog različitog čitanja jedne te iste knjige podijelimo na patriote i izdajnike. Čitanje političke istorije Crne Gore od Drugog svjetskog rata na ovamo nedvosmisleno ukazuje da partijom i državom već 75 godina rukovode komunistički funkcioneri najvišeg ranga. Što oni prethodno ne bi dogovorili u partiji nije se moglo dogoditi ni u državi.
Tokom vladavine DPS-a ovakva praksa je opasno radikalizovana. Crnom Gorom nedodirljivo i svemoćno rukovode Predsjednik DPS-a i dva njegova partijska podpredsjednika. Milo Đukanović predsjednik DPS-a u poslednjih 30 i kusur godina bio je ultimativno ili Predsjednik Crne Gore ili Predsjednik Vlade Crne Gore. Za to vrijeme njegova dva partijska podpredsjednika tokom tri decenije pokrivali su mjesta predsjednika Skupštine Crne Gore i predsjednika Vlade Crne Gore zavisno od volje Đukanovića i mjesta koje bi on kao prvi čovjek partije preliminarno odabrao za sebe. Jednostavno rečeno ni država Crna Gora ni bilo što institucionalno u njoj nije postojalo izvan vladajuće partije. Istini za volju par puta su presto totalitarizmom ujedinjenog Crnogorskog-partijsko-državnog carstva u svojstvu vazala upotpunili predsjednici koalicionih partija sijedajući u stolicu predsjednika Skupštine Crne Gore.
U tako ideološki skrojenoj državi besmisleno je debatovati o podjeli vlasti, demokratiji, građanskom duhu i slobodama, kulturnom identitetu, parlamentarizmu. Najsmješnije je pozivati se na institucije koje pod stegama partijskih kadrova kako kaže Đukanović “Treba da rade svoj posao”.
Kada je u državi u kojoj se o svemu, ama baš svemu, odlučivalo u partiji došlo do toga da partija (DPS) izgubi izbore, za posledicu smo, sasvim logično, dobili duboku i dugotrajnu opstrukciju u državnom aparatu koja nam je urušila kakav-takav dugo građeni društveni poredak. Raste broj ljudi koji nostalgično spominju vrijeme prije Mila Đukanovića i DPS-a s lakoćom dokazujući da je tada bilo bolje. I jeste bilo bolje. Tada smo imali jednopartijski sistem ali i institucije koje nijesu u svemu bile podređene partijskim nalozima. Tadašnje institucije nijesu radile po partijskim instrukcijama u svim oblastima i po svakom pitanju.
Stari jednopartijski sistem bio je daleko funkcionalniji, čistiji i odgovorniji od DPS-ovog povampirenog i iskvarenog jednopartizma. Društvo sa jednom, komunističkom partijom, opstojavalo je na dnevnoj svjetlosti. DPS-ov jednopartijski sistem se preselio u mrkli mrak. Djeluje iz tamnih, podzemnih, neprozirnih i gluvih odaja. Mrkli mrak državno-partijske vrhuške DPS-a mnogostruko je zaštićen. Čuvaju ga crne policijske trojke koje prebijaju ljude noću, čuva ga korumpirano sudstvo, opasni mafijaški krugovi, biznismeni obogaćeni na pljačkama Crne Gore. Mrak su čuvali i još ga čuvaju pečati: Strogo povjerljivo i Državna tajna. DPS-ovski mrkli mrak je i dalje osiguran onim čuvenim Đukanovićevim, u Skupštini, javno saopštenim obećanjem da građani Crne Gore “Ni za 50 godina neće saznati gdje su njihove pare”.
Sjetite se da je Đukanović svojevremeno tražio da mu svi ministri i javni funkcioneri blanko potpišu neopozive ostavke. Đukanović se izborio za pravo da nekoliko stotina crnogorskih funkcionera i rukovodioca može smijeniti bez razloga i obrazloženja ukoliko mu se ne dopadne nešto kod njih. Mogle bi to biti veze sa ljudima iz drugih partija, pogrešna riječ i pogled, nedovoljno dubok naklon predsjedniku ili pak nedovoljno razvijeno poltronstvo i oklijevanje da se ekspresno udovolji predsjednikovom nalogu ili hiru. Na našu društvenu nesreću Crna Gora je predugo živjela i ćutala pod vlašću čovjeka od jedne knjige. Podsjećanja radi partijske blanko ostavke ukinute su na intervenciju Evropske Unije.
U koje sve afere je Đukanović upleten, koliko je bogat, što sve posjeduje, kada je i po kojim poslovima često i prečesto putovao Vladinim avionom u inostranstvo, koliko je trošio, kakvi sve tragovi vode do njega i od njega ostaje naš unutrašnji problem koji nam Evropska unija, siguran sam, neće rešavati.
Žalosno je što čitaoce jedne knjige ove stvari nikada nijesu zainteresovale. Naravno nije ih zabrinula ni predsjednikova lična volja od koje zavisi hoće li ili neće državi platiti porez, ni štošta drugog što je samom sebi priuštio kao neprikosnoveni gospodar čitališta koje zajedno sa njim uporno i isključivo čita samo jednu knjigu. Pred nastupajuće predsjedničke izbore čovjeku od jedne knjige, političaru koji se fanatički bori protiv bilo kakvih promjena u Crnoj Gori državne institucije ovih dana uklanjaju konkurenciju i raščišćavaju teren kako bi na novim izborima produžio vlast svim mehanizmima i po svaku cijenu. Zbog čovjeka od jedne knjige u našem društvu rastu ostrašćenosti, cijepamo se po svim šavovima i klizimo ka unutrašnjim sukobima.
Razumnim ljudima je jasno da kandidatura Đukanovića za predsjednika države podgrijava i proširuje društvenu krizu. Sasvim je izvjesno da će njegova kandidatura baciti u zasjenak izražavanje slobodne volje građana i izborni proces. Glasanje će dobiti obilježja osvajačkog pohoda i pokreta otpora, nezavisno od strana na kojima će se glasači naći. Slijede nove, duboke unutrašnje podjele jer je Đukanović i tokom svojih ranijih predsjednikovanja otvoreno i prijeteći jasno iskazivao stav da ne želi i da ne pristaje da bude predsjednik svih građana Crne Gore. Naprotiv. Polovini građana Crne Gore od referenduma iz 2006. godine naovamo Đukanović je permanentno prijetio nazivajući ih izdajnicima. Prolazak Đukanovića u drugi izborni krug, u što ne treba sumnjati, ojačaće prisile i ucjene, dovešće do prevara raznih vrsta, rasplamsaće isključivosti na nacionalnom, kulturnom i vjerskom polju, i u što takođe ne treba sumnjati, uvešće nas u fazu otvorenih sukoba.
Osvijestimo se dok smo na vrijeme.
Stavimo prst na čelo i svi zajedno prihvatimo nauk stare latinske sentencije i poručimo svojoj državi – “Crna Goro čuvaj se čovjeka od jedne knjige”
Ranko Rajković
