Nauka je osnažila i ojačala moju veru. Ona me je učinila boljim hrišćaninom. Ali ta moja vera, vera naučnika, nimalo se ne protivi veri moje majke i naroda moga rodnog sela. Nauka me je samo uzdigla do jednog višeg pogleda i proširila moj horizont i pojmove o Tvorcu.

Mihailo Pupin, (1854-1935) poreklom Srbin iz Banata, bivši profesor Kolumvija univerziteta u Njujorku, veliki pronalazač na polju elektrotehnike, bivši predsednik Američkog društva za unapređenje nauke:
Gde god je nauka izučavala vasionu, svuda je našla projavu jednog principa koji dovodi u saglasnost sve pojave u kosmosu, i taj koordinacioni rukovodni princip ja nazivam Božanska Inteligencija. Čovek ne može da izbegne zaključak da iza svih pojava i svega u vasioni postoji jedno rukovodno načelo koje vodi od haosa ka kosmosu. Mi stojimo pred dve mogućnosti:
Ili verovati da su vasiona i veličanstveni zakoni i red u njoj prosto rezultat slepog slučaja, ili rezultat jedne inteligencije.
I sad šta ćete vi kao razumno biće izabrati? Ja lično verujem u Božansku Inteligenciju. Zašto? Jer je to prostije i daleko razumnije. To je u saglasnosti sa celokupnim mojim iskustvom. Taorija da razumna bića, kao što smo mi, kao i sav drugi razvojni proces u kosmosu, nisu ništa drugo do rezultat porazumnog slepog slučaja, jeste izvan mog shvatanja i razumevanja. I zašro bih ja prihvatio jednu takvu teoriju, kad oko mene u prirodi i vasioni, svakog dana, zapažam dokaze rukovodne inteligencije?

Zašto mi slušajući govor čoveka ili njegovo sviranje na violini, ili gledajući delo nekog umetnika, zaključujemo da iza svih tih pojava i radnji postoji neka inteligencija? To je razumljivo, ja znam šta to znači, jer svojim razumom mogu pojmiti razumnost tih dela. Zašto bih onda odricao rukovodnu inteligenciju koja se nalazi iza svih kosmičkih pojava? Može li biti razumnije pretpostavke od ove; Za mene kao naučnika to je očigledno. To je bilo jasno i očigledno za proroke pre 3.000 godine. I ne postoji ništa što je nauka dosad otkrila, a što bi bilo protivno ovom verovanju i ubeđenju.
Naravno, mi ne možemo izvesti matematički dokaz o biću Božjem u onom smislu u kom možemo dokazati zakone koji upravljaju kretanjem fizičkih tela. Božje biće isuviše je složeno, da bi moglo dopustiti takvu vrstu dokaza. Ali ljudi su uvek osećali da su razum i duh u njima deo nečeg višeg. I nauka nije otkrila u vasioni ništa veće od ljudske duše. Ukoliko se duša čovekova razvijala, ova intuicija o Božanskoj Inteligenciji postajala je sve jača. I danas, u vreme najvećih naučnih otkrića o vasioni, nema ni jednog naučnog otkrića koje bi i najmanje protivurečilo ovom osećanju i verovanju.
Nauka nas učvršćuje u verovanju da naša duša posle naše fizičke smrti i telesnog raspadanja i dalje postoji. Ako uzmemo da se život razvijao iz malih početaka kroz, recimo deset miliona godina, gde će se nalaziti posle novih deset miliona godina? Nauka je obeležila čoveka kao biće koje korak po korak ide putem slave i svojim stvaranjem sve se više približava slici svoga Tvorca. Nauka je već dosad na sasvim nesumnjiv način dokazala, da je sve u svetu samo jedan veliki proces razvijanja i usavršavanja. U tom procesu čovek svojom dušom obuhvata ceo univerzum i sve se više približava, u neprekidnom kontinuitetu, svome Božanstvu.

Kad mi sve to verujemo—a ko ne veruje u nauku?—onda je nemoguće verovati da se posle smrti sve uništava, da se telom gasi i život duše. Bilo bi čudnovato, i smešno, kad bi Božanstvo milijardama godina usavršavalo našu dušu, duhovni život, samo zato, da tu dušu ugasi zajedno sa telom. Mada nauka nema nikakvu formulu, niti matematički dokaz za besmrtnost duše, ona nam pruža obilnu hranu za naše razmišljanje i verovanje. I ona nas sve više uverava da je naš fizički život samo jedan prelaz u večni život naše duše. Po zakonu kontinuiteta i po opštem naučnom shvatanju o univerzumu, postaje nam sasvim jasno da naša duša i posle telesne smrti živi, postoji i dalje se razvija.
Nauka je osnažila i ojačala moju veru. Ona me je učinila boljim hrišćaninom. Ali ta moja vera, vera naučnika, nimalo se ne protivi veri moje majke i naroda moga rodnog sela. Nauka me je samo uzdigla do jednog višeg pogleda i proširila moj horizont i pojmove o Tvorcu.
Ako mi nauka ne pomogne da razumem i drugima bolje objasnim veru i shvatanje Tvorca, dovodeći me u bliže opštenje s Njim; ako mi nauka ne pomogne da ostvarim Božanski cilj, onda bih se ja smtrao za neuspelog naučnika. Ali nauka me je učinila boljim hrišćaninom i ja verujem da će nauka učiniti boljim hrišćanima sve one ljude i žene, koji pokušaju da razumeju njene proste i divne zakone, jer su to Božji zakoni.
Izvor: Čudo
