Evo k čemu vodi ovo, da ne zamećem: pošaljem ti moje malo djelce Luču mikrokozma, mnom sastavljenu četiri prve neđelje prošloga častnoga i velikoga posta.
Ljubazni moj gospodine Milutinoviću,
budi mi zdrav i veseo!
U današnjem svijetu i naraštaju gotovo su posvuda družestvena pravila preobukla se u vidu laskanja, čista družestvenost prerodila se u nekakve fasone pune hladnoga smijeha, koji se kažu poreklom iz Pariža; ali ovo je, ja mislim, opšta pojava visokoga preosvještenija. Ove i ovome podobne stvari ne došuštaju bez nužde dan današnji nikoga čim obremenjavati, no ja mislim da među tobom takvijem i tvojim vospitanikom, koji ti ovo piše, ima nešto drugo koje blista svetijem pravilom iskreno srdečnoga ljudskoga društva. Evo k čemu vodi ovo, da ne zamećem: pošaljem ti moje malo djelce Luču mikrokozma, mnom sastavljenu četiri prve neđelje prošloga častnoga i velikoga posta. Ovijem te djelcem upućujem i molim da mi ga daš napečatiti u tamošnju divnu pečatnju, da mi izvoliš korektorom istoga biti, na lijepu kartu da se pečata, da ga u početku ukrasiš kakvim visokim idealnim vignjetom. Nek bude u oktavu pečatano 300 ili koliko ti drago. Troškovi za pečatnju, ako mož sam dati dok ti ih pošaljem, dobro; ako li ti opstojateljstva ne dopuštaju samome ih dati, a ti se obrati gospodinu Vasu Vasiljeviću, velikokupcu zemunskome, da ih za mene položi, i kako mi objaviš koliko je, poslaću mu ih preko Trijesta.
Mravi, pozvati na biće Tvorcem, sastavljaju svoja iskustvena mravišta, i pčele velikoljepne svoje palate. I ja, kao tvar umna stvoritelja, treba soglasiju opštem da podržavam.
Unaprijed ti za sve hvala i čisti pozdrav od tvojega priznateljnoga vospitanika.
Vladika crnogorski
P. P. Njegoš
Cetinje, 24. juna 1845.
